Petak, 03.03.2023.
Ruski idiot u Sarajevu
Posljednji napad Ambasade Ruske Federacije na slobodu izražavanja i direktnog udara na Narodno Pozorište Sarajevo je ništa drugo nego dokaz da je Rusija zaista zemlja terora i cenzure, koja se više ni ne libi sakriti svoja nastojanja da direktno šire svoj uticaj i nameću svoje mišljenje koje je u suprotnosti sa zdravim razumom.
Blog Kenana Musića, direktora OFF-a
Predstava "Idiot", u režiji Selme Spahić je u najmanju ruku maestralna. To je spektakl vrijedan svake pažnje. Glumački ansambl vrijedan aplazua od sat vremena i emocija vrijedna doživljaja. Narodno Pozorište Sarajevo na čelu sa Dinom Mustafićem je isto tako maestralno, kao nikada do sada. Pozorište koje je konačno počelo ličiti na pozorište, ono koje se ne libi, koje je smjelo, odvažno, drsko i istrajno u svojoj namjeni i svrsi.
A takva je i bh. rediteljica Selma Spahić - hrabra, drugačija i vrhunska u svakom pogledu. A kada sam nakon prvog čina predstave razgovarao sa glumcem Mehmedom Porčom i rekao mu koliko sam oduševljen onome što sam vidio u prvih sat i po, rekao mi je samo "ah to je Salma". I zaista, kada unazad sagledamo sve Selmine predstave, razumijem taj Mešin uzdah i tu rečenicu, a onda i predstavu i jačinu onoga što je ansambl od dvadeset i nešto glumaca igrao skoro četiri sata, u dva čina.
No ne razumiju svi Selmu, a kamo li njenu predstavu, čak ni neki naši samoprozvani pisci i kritičari, proslavljeni novinari, i "wanna be" poznavaoci drame, filma i kritike istog. Ali ne treba pažnje puno pridodavati sarajevskoj čaršiji punoj polusvijeta koji u pozorište idu samo kada je SFF, pa nakon crvenog tepiha izđu na bočna vrata i nastavte piti sponzorsko vino i viski, ili pak ovima što misle ako su, valjda, uspješni kao novinari, da imaju talenta i za kritiku. Više se tu treba osvrnuti na one kojima se zaista moramo oduprijeti, a koji izgleda pronalaze prijatelje i u bh. radikalnoj desnici, kojoj zapad više ne odgovara zbog sve češće i veće podrške novim aktuelnim koalcijima. Eh tu može biti problem, jer nažalost takvi uvijek imaju prijatelja svuda, jer po njihovom - cenzura je iz raja izašla.
Na dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine, objaviše Rusi na facebook profilu ambasade u BiH:
"IDIOTična predstava
Narodno pozorište Sarajevo neočekivano je odlučilo da proslavi godišnjicu Specijalne vojne operacije Rusije u Ukrajini, ali na veoma čudan način. Premijerno su izveli predstavu „Idiot“ na osnovu romana čuvenogruskog pisca Fjodora Dostojevskog međutim nisu ni obavijestili Ambasadu Rusije o svom divnom potezu, a i bilo razloga...Gospođa Selma Spahić, bivša umjetnička direktorica festivala MESS, predstavnica čuvene familije, partnerski reditelj, ili kako sad kažu „rediteljka“ Pozorišta pomislila je da su klasici za nju nedovoljno pametni i savremeni pa je odlučila malo da koriguje tekst, a i od brojnog filozofskog sadržaja uzela je samo šta je bilo joj potrebno – kao voće sa švedskog stola – ovo hoću – ovo neću. Dakle ne govorimo o stilu i formatu predstave – nije naše da se mješamo u umjetnički stvari. Neka imitacija seksa Nastasje Filipovne, nek multiorgija svih likova na sceni neprekidno deset minuta, homoseksualne poljupce... Bilo i u Rusiji avangardnih prikazivanja Dostojevskog. Nije bilo baš takvih, ali valjda rediteljka misli da predstava na takav način bude više evropska. Neka. (...)"
Osim što je post fašistički, mnogo je i seksistički, kretenski, polupismen, nedovoljno dobro sastavljen, bez ikakve konkretne analize, pun spinova, laži, neistine, nekonkretnosti, bez ikakvih relevantnih dokaza... ali nekako mnogo i nebitan, jer dolazi od ljudi koji su zaista po ko zna koji put pokazali da ne kriju svoje iskrene namjere, da nameću svima svoju politiku mržnje, fašizma, cenzure i ubijanja kulture i umjetnosti kao sastavnog politike. Jer politika nije i ne može biti dio umjetnosti, ali obratno je drugačija situacija, i umjetnost je tu da bi politika bila fer i korektna, umjerena, ili ako ništa da bi je kritikovali, ukazivali na idiotizam koji je politika sprema proizovesti.
Ovo je post koji je možda nebitan, jer dolazi od agresora i antipatičnog ruskog ambasadora koji jedino uživa podršku negotara srebreničkog genocida i političara pod sankcijama zapada, ali je bitan kontekst te važnost objave postaje biti neupitn, kad shvatite tu količinu bahatosti i smjelosti da jedna ambasada komentarište predstavu jednog pozorišta. Jedan propali, ali ozbiljan pokušaj (ne)diplomatske cenzure, koji mora biti osuđen i ne izignorisan.
Je li možete da shvatite da pored činjenice da ubijaju nedužne civile po Ukrajini i zauzimaju terotiriju jedne zemlje, da bombarduju desetljiećima stare crkve, pozorišta, znamenitosti i građaevine koje čine jednu kulturu, koje na neki način povezuju i rusku kulturu, oni još imaju vremena da ureduju (ili barem pokušavaju) po svijetu ko će i kako će se ponašati i koje predstave igrati? Tada se postavlja pravo pitanje, koliko to trebamo i smijemo trpiti.
I znam ima komentara..i razumijem. Mali sam ja, možda i mi svi, premali, i ja i naš festival, i možda svi mi generalno smo mali da pričamo o zločinima Vladimira Putina i njegove administracije, ali smo dovoljno veliki da razlučimo dobro i zlo. I Rusija je zlo kojem ne smijemo dozvoliti ni da obeshrabri, a kamo li da se miješa u ono što možemo odbraniti, a to su naša kultura i naš sopstveni identitet, ako ne onaj nacionalni, onda onaj koji živi u nama slobodno bez tegobe - onaj koji kaže da li volimo kulturu i da joj pripadamo.
Dovoljno smo veliki svi mi, i zreli i snažni da se suprotstavimo ovakvom svijetu i da napravimo distinkciju između sarajevske političke radikalne čaršije, koja bi se možda okrenula Rusiji, i nas koji znamo kojim vrijednostima pripadamo i težimo i šta su nam korijeni.
Da je politika Vladimira Putina i njegovih poslušnika raspoređenih po ambasadama širom svijeta, smrtonosna i pogubna i po samu Rusiju i njenu kulturu svjedoče i ruski umjetnici, filmski radnici, muzičari i kulturni stvaraoci, koji na sve moguće načine žele da se distanciraju od ove zle politike.
Ispovjesti i priče koje gledamo u desetinama kratkih filmova, trenutno sada u selekcionom procesu, a koji su nam i ove godine pristigli na konkurs za ovogodišnje izdanje 15. Telemach Omladinskog Film Festivala Sarajevo, su zastrašujuće. Individualne istinite priče koje govore o patnji svakog ruskog umjetnika i umjetnice, njihove borbe sa sistemom, pokušajima da bježe ili potrebe da pobjegnu ili zaustave rat, su bolne i ohrabrujuće u isto vrijeme. Potreba umjetnika da mijenjaju svijet, ukazuju na probleme, fašizam sistema u kojem žive su jecaji koji se moraju čuti i čuti će se ovog jula u Sarajevu.
Ovi mladi umjetnici čije filmove smo gledali širom Evrope i koje ćemo gledati i na ovogodišnjem OFF-u, su jedina pozitivna strana zemlje zatočene u okovima fašizma, koja nije ništa drugo nego talac onih protiv kojih se i sami Rusi bore, ali više ne znaju kako, jer Rusija je krenula u gušenje sopstvene kulture, umjetnosti koja je kritika sistemu, muzike koja je glas tihih, filmova koji su propaganda jedinstva i ljubavi..
A "vikanje" i "histerija", koje vrsni ruski antipatični ambasador, ili pak neki njegov facebook PR, koji je umislio da je pozorišni kritičar, spominje u ovom postu - pa.. vrištanje u dramama i adaptacijama Dostojevskog u Rusiji, ja vjerujem da ne možete čuti - kako ste i sami naveli, kao ni histeriju, jer za takve stvari kod Vas ljudi idu u zatvor, na robiju, muči ih se, kod nas pak se to zove predstava, element koji je bitan da ukaže na prokletstvo vašeg postojanja u formi u kojoj danas postojite. Jer histeriju i bijes su stvorili idioti poput Vas, a potreba da umjetnost vrišti, histerično dozvia i ukazuje na fašizam je ljudska organska potreba, osim ako niste idiot. A što se tiče pozorišta i korištenje istog za propagandu? Pa nije li to svrha, vrsni poznavaoci umjetnosti i pozorišne drame?
Omladinski Film Festival Sarajevo, snažno stoji uz sve mlade umjetnice i umjetnike u Ukrajini, Rusiji, Iranu i širom svijeta, gdje god se suprostavljaju represiji sistema, bore za svoju slobodu, pokušavaju da opravdaju postojanje umjetničke svijesti i kulture. Naš Festival će uvijek biti mjesto oslobođeno od predrasuda, mržnje, zla..mjesto za sve one koji u Rusiji nikad nisu bili doborodošli, iako čvrsto vjerujemo da jednog dana i to veoma brzo, će se osjećati slobodno i oslobođeno od fašizma.
Rusi i Rusija. Nisu Rusi što je Rusija, barem ne oni što ja znam, i nije ruska kultura što je ruska politika. Idioti, to su Vam ruski političari i vladari. Isti kao i ovi naši što bi im se okretali.
Idioti.
Slava Ukraini.